Dana 24-og novembra ove godine prestalo je da kuca srce kardiologa primarijusa dr Zorana Paovice u 69-oj godini života.
Dr Paovica je bio član Upravnog odbora Udruženja kardiologa Republike Srpske, bio je poštovani Načelnik Internog odjeljenja OB Trebinje, bio je odani suprug, požrtvovani otac, deda za poželjeti…
I bio je mnogo više od toga. Bio je čovjek za ugled, finih manira istinskog gospodina, domaćin kod koga se uvijek rado vraćate i koji je svojim gostoprimstvom posjete Trebinju učinio nezaboravnim. Dr Paovica je svojom toplom, blagom energijom, mediteranskim šarmom, otvorenošću, mudrošću zrelih godina i prije svega očinskom dobronamjernošću ostavio neizbrisiv trag u životima mlađih kolega i svih onih koji su ga poznavali. A mnogi su ga znali.
Dr Paovica je svojim likom i djelom pokazao kako se voli porodica kako se cijene kolege i dočekuju gosti.
Nikad nećemo zaboraviti druženja na Tvojoj terasi na obali Trebišnjice sa pogledom na Gračanicu, žilavku koju si sam pravio i na koju si bio ponosan, srdačnost kojom si na dočekivao i kafe ispod Platana s kojima si nas ispraćao sa obećanjem za novo viđenje.
Ni slutili nismo da je posljednje.
Neka ti vječna slava dragi kolega i prijatelju, mirno spavaj ispod Leotara, na ponos Trebinja koje te imalo i nas koji smo te znali!
Dr Paovica je bio član Upravnog odbora Udruženja kardiologa Republike Srpske, bio je poštovani Načelnik Internog odjeljenja OB Trebinje, bio je odani suprug, požrtvovani otac, deda za poželjeti…
I bio je mnogo više od toga. Bio je čovjek za ugled, finih manira istinskog gospodina, domaćin kod koga se uvijek rado vraćate i koji je svojim gostoprimstvom posjete Trebinju učinio nezaboravnim. Dr Paovica je svojom toplom, blagom energijom, mediteranskim šarmom, otvorenošću, mudrošću zrelih godina i prije svega očinskom dobronamjernošću ostavio neizbrisiv trag u životima mlađih kolega i svih onih koji su ga poznavali. A mnogi su ga znali.
Dr Paovica je svojim likom i djelom pokazao kako se voli porodica kako se cijene kolege i dočekuju gosti.
Nikad nećemo zaboraviti druženja na Tvojoj terasi na obali Trebišnjice sa pogledom na Gračanicu, žilavku koju si sam pravio i na koju si bio ponosan, srdačnost kojom si na dočekivao i kafe ispod Platana s kojima si nas ispraćao sa obećanjem za novo viđenje.
Ni slutili nismo da je posljednje.
Neka ti vječna slava dragi kolega i prijatelju, mirno spavaj ispod Leotara, na ponos Trebinja koje te imalo i nas koji smo te znali!
